im. s. → priopćenje

gl. svrš. prijel. → priopćiti

im. ž. 〈G sȁpē〉 zrak koji se udahne i izdahne pri disanju; sin. dah

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. saponifìcīrām, 3. l. mn. saponificírajū, imp. saponifìcīrāj, aor. saponificírah, imperf. saponifìcīrāh, prid. r. saponificírao, prid. t. saponifìcīrān〉 kem. provesti/provoditi saponifikaciju

im. ž. 〈G saponifikácijē; mn. N saponifikácije, G saponifikácījā〉 kem. 1. razgradnja estera hidrolizom na alkohol i organsku kiselinu pod utjecajem kiselina, lužina i enzima 2. razgradnja biljnih i životinjskih masti s pomoću lužina na glicerol i sapune

im. m. 〈G saprofíta; mn. N saprofíti, G saprofítā〉 biol. organizam koji se hrani neživim organskim tvarima

im. m. 〈G sapúna; mn. N sapúni, G sapúnā〉 1. tvrdo ili tekuće sredstvo koje služi za pranje 2. kem. smjesa soli viših masnih kiselina koja se dobiva saponifikacijom, kuhanjem prirodnih masti s lužinama

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sapùnām, 3. l. mn. sapùnajū, imp. sapùnāj, aor. sapùnah, imperf. sapùnāh, prid. r. sapùnao, prid. t. sȁpunān〉 trljati koga ili što sapunom [~ dijete; ~ leđa]

im. ž. 〈G sapùnicē; mn. N sapùnice, G sapùnīcā〉 1. pjena koja nastaje topljenjem sapuna u vodi [baloni od sapunice] 2. razg. televizijska serija s mnogo nastavaka

prid. 〈G sarkàstična; odr. sarkàstičnī, G sarkàstičnōg(a); ž. sarkàstična, s. sarkàstično; komp. sarkastìčnijī〉 koji je pun sarkazma, koji je obilježen sarkazmom [~ smijeh]

im. m. 〈G sarkàzma; mn. N sarkàzmi, G sarkàzāmā〉 zlobna, zajedljiva poruga

im. m. 〈G sarkofága; mn. N sarkofázi, G sarkofágā〉 pov. mrtvački sanduk od kamena, kovine, pečene gline ili drva urešen reljefima u koji se polaže drveni lijes

im. ž. 〈G sàrmē; mn. N sàrme, G sármā/sàrmī〉 jelo od mljevena mesa i riže uvijenih u listove kiseloga kupusa

im. s. 〈G saslušánja; mn. N saslušánja, G saslušánjā〉 policijski ili pravni postupak u kojemu se koga ispituje

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sàslušām, 3. l. mn. sàslušajū, imp. sàslušāj, aor. sàslušah, prid. r. sàslušao, prid. t. sàslušān〉 1. čuti što tko govori od početka do kraja [~ roditelje; ~ susjede] 2. obaviti saslušanje; vidski parnjak: saslušavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. saslùšāvām, 3. l. mn. saslušávajū, imp. saslùšāvāj, aor. saslušávah, imperf. saslùšāvāh, prid. r. saslušávao, prid. t. saslùšāvān〉 obavljati saslušanje; vidski parnjak: saslušati

im. s. 〈G sàstajānja; mn. N sàstajānja, G sàstajānjā〉 1. dolaženje na sastanak, održavanje sastanka 2. sretanje s kim prema dogovoru; sin. nalaženje

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. sàstajēm se, 3. l. mn. sàstajū se, imp. sàstāj se, aor. sàstajah se, imperf. sàstajāh se, prid. r. sàstajao se〉 1. viđati se s kim prema dogovoru [~ ispred škole; ~ s prijateljicama; ~ sa starim znancima]; sin. nalaziti se v. pod nalaziti 2. održavati sastanak, službeni susret [Sutra se sastaje moj nekadašnji razred.]; vidski paranjak: sastati se

im. m. 〈G sàstānka; mn. N sàstānci, G sàstanākā〉 1. dogovoreni susret [~ ispred škole] 2. dogovoreni službeni susret na kojemu se o čemu raspravlja ili razmjenjuju kakve obavijesti [roditeljski ~; ~ nastavničkoga vijeća]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. sàstanēm se, 3. l. mn. sàstanū se, imp. sàstani se, aor. sàstah se/sàstadoh se, prid. r. sàstao se〉 1. vidjeti se s kim prema dogovoru [~ ispred škole; ~ s prijateljicom; ~ sa starim znancima]; sin. naći se v. pod naći 2. održati sastanak, službeni susret; vidski paranjak: sastajati se

im. m. 〈G sástava; mn. N sástavi, G sástāvā〉 1. gradivo ili dijelovi od kojih je što načinjeno ili složeno [kemijski ~ minerala] 2. v. sastavak

im. m. 〈G sástāvka; mn. N sástāvci, G sástavākā〉 pismeni tekst o kojoj zadanoj temi, pismena obradba određene teme [~ o jeseni]; sin. (sastav)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sàstavīm, 3. l. mn. sàstavē, imp. sàstavi, aor. sàstavih, prid. r. sàstavio, prid. t. sàstavljen〉 1. spojiti koga ili što s kim ili čim [~ palac i kažiprst] 2. postaviti i spojiti dijelove tako da čine cjelinu [~ ormar]; sin. montirati, sklopiti, složiti; ant. rasklopiti, rastaviti 3. ustrojiti kakvo tijelo od više članova [~ povjerenstvo; ~ vladu] 4. oblikovati i zabilježiti kakav sastavak, literarno djelo ili kakav drugi tekst [~ domaću zadaću; ~ nacrt zakona; ~ pjesmu; ~ prijedlog; ~ zapisnik]; vidski paranjak: sastavljati

im. m. 〈G sastavljáča, V sȁstavljāču; mn. N sastavljáči, G sastavljáčā〉 osoba koja što sastavlja

im. ž. 〈G sastavljàčicē; mn. N sastavljàčice, G sastavljàčīcā〉 žena koja što sastavlja

prid. 〈G sastavljàčičina; ž. sastavljàčičina, s. sastavljàčičino〉 koji pripada sastavljačici

im. s. 〈G sàstavljānja〉 1. spajanje koga ili čega s kim ili čim 2. postavljanje i spajanje dijelova tako da čine cjelinu; sin. montiranje, sklapanje, slaganje; ant. rasklapanje, rastavljanje 3. ustrojavanje kakva tijela od više članova 4. oblikovanje i bilježenje kakva sastavka, kakva literarnog djela ili kakva drugog teksta

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sàstavljām, 3. l. mn. sàstavljajū, imp. sàstavljāj, aor. sàstavljah, imperf. sàstavljāh, prid. r. sàstavljao, prid. t. sàstavljān〉 1. spajati koga ili što s kim ili čim [~ palac i kažiprst] 2. postavljati i spajati dijelove tako da čine cjelinu [~ ormar]; sin. montirati, sklapati, slagati; ant. rasklapati, rastavljati 3. ustrojavati kakvo tijelo od više članova [~ povjerenstvo; ~ vladu] 4. oblikovati i bilježiti kakav sastavak, literarno djelo ili kakav drugi tekst [~ domaću zadaću; ~ nacrt zakona; ~ pjesmu; ~ prijedlog; ~ zapisnik]; vidski paranjak: sastaviti

prid. 〈G sástāvnōg(a); ž. sástāvnā, s. sástāvnō〉 1. koji je dio cjeline [~ dijelovi motora] 2. koji sastavlja, povezuje posebne dijelove [~ veznik]; ant. rastavni 3. koji je sastavljen od neovisnih dijelova [sastavna rečenica]; ant. rastavni

im. ž. 〈G sástāvnicē; mn. N sástāvnice, G sástāvnīcā〉 dio cjeline; sin. (komponenta)

im. m. 〈G sástōjka; mn. N sástōjci, G sástojākā〉 sastavni dio sadržaja kakve cjeline [sastojci jela]

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. sástojī se, 3. l. mn. sástojē se, aor. 3. l. jd. sȃstojā se, imperf. 3. l. jd. sástojāše se, prid. r. sástojao se〉 biti sastavljen od čega [~ od triju dijelova]

im. ž. 〈G sástojinē; mn. N sástojine, G sástojīnā〉 bot. dio šume koji je jedinstvena cjelina po svojim uzgojnim svojstvima i u kojemu se provodi poseban način gospodarenja zbog toga što se bitno razlikuje od ostalih dijelova šume

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. sàsūšīm se, 3. l. mn. sàsūšē se, imp. sasúši se, aor. sasúših se, prid. r. sasúšio se, prid. t. sàsūšen〉 v. osušiti se pod osušiti

pril. u punoj mjeri [Sasvim je miran.]; sin. posve, potpuno

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sȁšijēm, 3. l. mn. sȁšijū, imp. sàšīj, aor. sàših, prid. r. sàšio, prid. t. sašìven〉 iglom i koncem povezivati što, izraditi što šivanjem [~ odijelo; ~ ranu]

im. m. 〈G sȃta, L sátu; mn. N sȁtovi/sȃti, G sȁtōvā/sátī〉 1. 〈mn. N sȃti〉 mjerna jedinica za vrijeme, 3600 sekunda (h) 2. a. 〈mn. N sȁtovi〉 tehn. naprava ili uređaj za mjerenje vremena [sunčani ~; pješčani ~; ručni ~; zidni ~]; sin. (ura) 3. 〈mn. N sȃti〉 vrijeme nastave koje obično traje 45 minuta [Drugi ~ počinje u 14.50.] ◇ nulti ~ razg. školski sat koji se održava prije prvoga sata; sin. predsat; pješčani ~ sat koji mjeri vrijeme s pomoću pijeska koji ravnomjerno curi iz gornje u donju polovicu staklenke; sin. pješčanik ♦ brojiti sate (dane, godine), usp. dan; sto na ~ veoma brzo, velikom brzinom; točan kao 〈švicarski〉 ~ veoma točan; u sitne sate kasno u noći; znati (vidjeti i sl.) koliko je sati znati (vidjeti itd.) o čemu je riječ, shvatiti što, uvidjeti što

im. m. 〈G satelíta; mn. N satelíti, G satelítā〉 astr. 1. nebesko tijelo koje pod utjecajem gravitacije kruži oko kojega planeta 2. tijelo poslano u stazu oko Zemlje s pomoću rakete nosača

prid. 〈G satèlītskōg(a); ž. satèlītskā, s. satèlītskō〉 koji se odnosi na satelite

im. m. 〈G satíra, V sȁtīru; mn. N satíri, G satírā〉 mit. polubog koji živi u šumama i brdima zašiljenih ušiju i kozjih nogu

im. ž. 〈G sàtirē, N sàtire; mn. G sȁtīrā〉 knjiž. književno djelo u kojemu se oštro ismijavaju ljudske ili društvene slabosti

im. m. 〈G satìričāra, V satìričāru/satìričāre; mn. N satìričāri, G satìričārā〉 osoba koja piše satire

prid. 〈G satìričāreva; ž. satìričāreva, s. satìričārevo〉 koji pripada satiričaru; sin. satiričarov

im. ž. 〈G satìričārkē, DL satìričārki; mn. N satìričārke, G satìričārkā/satìričārkī〉 žena koja piše satire

prid. 〈G satìričārova; ž. satìričārova, s. satìričārovo〉 usp. satiričarev

prid. 〈G satìričnōg(a); ž. satìričnā, s. satìričnō〉 koji se odnosi na satiru

im. ž. 〈G sátnicē; mn. N sátnice, G sátnīcā〉 raspored nastavnih sati [školska ~]

im. ž. 〈G sȁtnicē; mn. N sȁtnice, G sȁtnīcā〉 vojn. žena s činom satnika